Vrnjacka-banja
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


Vrnjacka-banja
 
PrijemLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 Bitka kod Velbužda

Ići dole 
AutorPoruka
Savke
Admin



Broj poruka : 192
Datum upisa : 26.04.2009
Godina : 28
Lokacija : Vrnjacka banja

Bitka kod Velbužda Empty
PočaljiNaslov: Bitka kod Velbužda   Bitka kod Velbužda EmptyNed Apr 26, 2009 10:09 pm

Povod za bitku
Kralj Stefan Dečanski bio je uvučen u unutrašnje vizantijske sukobe gde se protiv Andronika II, koga je podržavao srpski kralj, digao njegov unuk Andronik III. Kako je 1328. stari car poražen i zbačen sa prestola Srbija i Vizantija su se našle u neprijateljstvu. Andronik III je 1331. sklopio savez sa bugarskim carem Mihailom Šišmanom (Asen III) te su na leto njih dvojica krenuli u zajedničku vojnu akciju protiv Srbije.


Zauzimanje položaja i početni raspored trupa
Srbiju je napao najpre car Andronik III i njegov udar je došao početkom jula meseca 1330. godine. Međutim, on je operisao samo oko granice, ne zalazeći dublje, verovatno očekujući da vidi ishod bugarskih akcija. Plan je u suštini bio veoma jednostavan: Srbiju je trebalo napasti sa obe strane i tako priklještenu lakše je savladati. Međutim od samog početka vizantijski car ovaj plan nije poštovao, pa je svoju vojsku zaustavio u Pelagoniji i čekao.

Bugari su krenuli na Srbiju u južnom pravcu, prema Strumi i Bregalnici, svakako s namerom da s te strane lakše dođu u vezu sa Grcima. Srbi odlučiše da preduhitre saveznike pre nego što im se sjedine vojske. Nadajući se Bugarima sa severa Srbi su se grupisali na dobričkom polju, odnosno na ušću Toplice u Moravu, hoteći da s njima svrše posao dok su još sami. Car Mihajlo, koji je pre upada u Srbiju išao s vojskom sve do Vidina, verovatno da tu prihvati tatarske i vlaške saveznike, pa onda okrenuo daleko prema jugu, prešao je srpsku granicu kod grada Zemlena, kod Strume. Čuvši za pravac bugarskog kretanja Srbi pohitaše da ih predusretnu. Na putu se kralj zaustavio u crkvi Sv. Đorđa u Nagoričinu i u manastiru Sarandaporskom. Na reci Kamenci sačekao je ostatak svoje vojske i stupio ponovo u bezuspešne pregovore s Bugarima. Tu su mu svakako stigle i vesti, da disciplina u šarenoj bugarskoj vojsci nije najbolja i da su se mnogi vojnici rasuli po okolini tražeći hrane.

S druge strane, Bugari su videli da Stefanova vojska nije brojno jača od njihove, ali nisu znali da se očekuju pojačanja, pa su potcenili njegovu snagu i bili sigurni u pobedu. Stefan je namerno oklevao šaljući Bugarima pregovarače sa porukom u kojoj poziva bugarskog cara da odustane od napada i da se zadovolji sa onim što ima u Bugarskoj.

"Budi zadovoljan sa svojim, da to dobro bude, a ne želi drugo, što Bog drugima darova, jer dolaziš u sukob sa Bogom, kao onaj koji smućuje i ratuje ono, što je od njega dobro razdeljeno." (Grigorije Camblak)

Ovi pregovori su postigli svoj cilj odlažući početak bitke, a za to vreme konačno stignu Stefanu i očekivana pojačanja. Sada se više ništa nije moralo čekati i bitka je mogla da počne. Bugari su bili teško nasamareni od Stefana misleći da je on toliko slab da mora pregovarati pa im ni vojska nije bila na okupu, jer se najveći deo još uvek nalazio po okolnim selima i pljačkao. Stoga Stefan naredi da se počnu pripreme za bitku.

Kada su u zoru 28. jula 1330. god. stigla i poslednja srpska odelenja kralj im je dao mali odmor, a onda je pred podne kod Velbužda (danas Ćustendil) napao Bugare svom snagom.

Tok bitke
Bugari se uopšte nisu nadali ovome napadu, pogotovu ne nakon onih pregovora (ima mišljenja da je čak i primirje bilo ugovoreno, a da ga Stefan nije poštovao). Obe vojske su na dan bitke bile podjednake i svaka je brojala oko 15.000 vojnika. Za ono vreme bile su to prilične armije. Podatke o bugarskoj vojsci daje i Orbin: "jer je bio sakupio dvanaest hiljada Bugara i tri hiljade Vlaha."

Srbi su se borili odlično. Naročito su se isticali vojnici mladog kralja Dušana, koji su bili vešti strelci; "oni su streljali sa obe ruke i nikako nisu grešili", kazuje savremeni srpski opisivač borbe. Na srpskoj strani pod komandom Dušanovom, po Orbinu borilo se 1300 nemaca, najamnika, od kojih 300 konjanika, iskusni u borbi, jurnuše pravo tamo gde se nalazila bugarska carska zastava i sam car. Bugari su bili iznenađeni srpskim napadom, nisu izdržali ni prvi nalet srpske vojske brzo se smetoše, i nagoše u beg na sve strane, a srpska vojska je umela da iskoristi ovu smetenost Bugara i da ih razbije do kraja.

Sam car Mihajlo, koji je jedno vreme pokušavao da ih sredi, kaže i sam da se begom spase. Njegova nesreća beše potpuna. Na tom begu on je pao s konja, a srpska potera ga stiže, ubi i donese kralju Stefanu. Ovaj ga je dao sahraniti u Nagoričinu, u crkvi Sv. Đorđa. Razbijenu bugarsku vojsku Srbi su daleko gonili i mnoge sasekli; naročito se u borbi istakao mladi Dušan. Ostatke bugarske vojske izveo je brat Mihajlov Belaur (rumunski "Zmaj") u Mraku, u rodomirski kraj.

Smrt bugarskog Cara Mihaila
Postoje tri verzije hvatanja bugarskog cara, po Grigoriju Cimblaku, on je bio uhvaćen živ pa je izveden pred Dušana koji ga je ubio.

"Car bugarski bi uhvaćen od srpskih vojnika i bi priveden k sinu carevu, Stefanu, koji je tada pokazivao u borbi veliku hrabrost, i tu se liši života bedno" (Grigorije Camblak).

Po drugoj verziji car je bežao, ali mu se konj sapleo i pao. Dok se on batrgao na zemlji pristignu srpski vojnici i ubiju ga.

"A car Mihailo videvši padanje svojih vojnika, poče bežati, i kada je bežao, sila Gospodnja sape noge njegovu konju, i spavši sa konja sakruši sve telo svoje. I tako videvši vojnici gospodina kralja njegovo padanje, priskočivši ubiše ga svojim oružjem, i tako izdahnu. I položivši telo njegovo na konja, prenesoše ga ka gospodinu svome kralju" (Danilov učenik).

Po Mavru Orbinu car Mihajlo je bežao, ali mu se konj sapleo pa je on pobegao pešice u šumu gde su ga uhvatili oni srpski vojnici koji su bili ranjeni i koji su se sklonili u šumu. Nakon bitke priveli su ga kod kralja Stefana Dečanskog, i on je iznenada, dok je razgovarao sa Stefanom, umro.

"U ovoj bici bio je ranjen i oboren s konja bugarski car Mihajlo. Ali pošto ga nisu tada prepoznali, kasnije ga je našao jedan slovenski konjanik među onima koji su se zbog rana bili sklonili u šumu, gde su ležali na zemlji jer se nisu mogli maknuti s mesta. Kad je bio doveden pred kralja Stefana, koji je s drugima stajao tu blizu, Stefan mu je rekao da ga je pravedni sud božji doveo to toga. Jer je on zbog velike oholosti i bez ikakvog razloga hteo da zauzme kraljevstvo koje mu nipošto nije pripadalo. Na to Bugarin ništa ne odgovori, već obrati pogled prema njemu, podigne prst prema nebu i reče: Neka se ispuni volja božja. Izrekav to, izdahne."

Posle bitke
Bugarska katastrofa je bila strašna, armija potpuno razbijena, mnogi pobijeni ili zarobljeni, car poginuo.

"A ovi posle velike bitke i strašne borbe koja je bila toga dana, i od prolivanja tolike krvi tih bezbožnih i poganih naroda, koji su došli na srpsku zemlju sa ovim carem, reći ću da se i sama ta reka Struma sva izmenila u krv, jer behu sasecani kao i poljska trava,..." (Danilov učenik)

Nakon bitke najpre se prikupio plen i utvrđivani su rezultati pobede.

"A sutradan posle te silne bitke, pošto je bio sabran ceo sabor ovoga previsokoga kralja u dan nedeljni, i u prvi čas dana, pošto su prinosili vojnici njegovi mnogo zlato i carske haljine i nebrojeno bogatstvo, prekrasne konje ovoga bugarskog cara i sile njegove, što se podigoše na otačastvo ovoga previsokoga, jer evo svu slavu njihovu i bogatstvo, koje imađahu,..." (Danilov učenik)

Pred Stefana su dovođene zarobljene bugarske velmože, kojima je pokazivan njihov mrtvi car.

"I sve velmože toga cara, koje uhvatiše u ratu, sve ove privedoše pred lice gospodina kralja, imajući železne okove na svojim nogama. Mnogi od njih nisu verovali da je pogubljen car njihov, no su mislili da je izbegao smrti u toj velikoj borbi, i iznenada zapovedi gospodin kralj da se iznese mrtvo telo ovoga cara. A oni videvši istinu, gorko zaplakaše,..." (Danilov učenik)

Ovi potezi Stefanovi su trebali da ubede Bugare da je daljnji otpor uzaludan, tim više što im ja car mrtav. Zapravo, Stefan je došao na ideju da na bugarski presto vrati svoju sestru Anu (Nedu) koju je pokojni car Mihajlo oterao nekoliko godina ranije. Kako je Ana sa Mihajlom imala sina Jovana Stevana to je on trebao biti novi car Bugarske, ali pošto je maloletan regentsku vlast vršila bi Ana (Neda).

O ovoj pobedi bio je odmah obavešten i vizantijski car Andronik III, koji se odmah odlučio da odustane od daljnjeg vojnog pohoda na Srbiju te se povukao iz Makedonije i ostavio sam par manjih garnizona koje je kasnije Dušan isterao.

Srpska vojska pošla je za Bugarima, u njihovu zemlju. Tu joj je stigla vest, da se car Andronik, koji beše pošao na Srbiju s juga i prikupljao vojsku u Pelagoniji operišući na granici, povukao sa srpskih međa, na glas o bugarskoj pogibiji. Srbi su sad nesmetano mogli da operišu u Bugarskoj. Uplašeni bugarski boljari sretoše, međutim, kralja u Izvoru kod Radomira i zamoliše za mir. Bilo je Bugara, koji su tom prilikom nudili kralju da se ujedine Srbija i Bugarska. Stevan je pristao na mir, vrlo povoljan po dojučerašnjeg protivnika. On je povratio na presto svoju sestru Anu i njenog maloletnog sina Ivana Stefana. Za svaki slučaj caricu je otpratio u Trnovo jedan odred srpske vojske. Inače, unutrašnju upravu u Bugarskoj kralj nije hteo da menja; sve vlasti i lica ostali su onakvi, kakvi su bili i pre poraza. U teritorijalnom pogledu Srbija se, isto tako, nije htela mnogo koristiti; u najboljem slučaju izvršena je samo ponegde ispravka granice.

Rezultati pobede
Srbi su ovom pobedom postigli vrlo mnogo. Bugarska je bila oslabljena i svedena u granice između Dunava i Marice, tako da više nije mogla da ima pretenzije ka vardarskoj dolini. Tom pobedom Srbija je sebi potpuno obezbedila posed Makedonije i nesmetan izlaz na Egejsko more. Sa caricom Anom došao je u Bugarsku srpski politički uticaj; u Trnovu se od Velbužda stalno vodilo računa o držanju Srbije i njenim interesima.

Posledice po Srbiju
Neposredno posle bitke od Bugarske nije otkidan ni jedan veći komad teritorije i ona je skoro ostala u onim granicama u kojim je bila i pre Velbužda. To su sve bili tipično politički potezi Stefanovi kojima je on postizao odlučujući uticaj na bugarski politički život a sa tim nije bila zadovoljna srpska vlastela jer, praktično od velike pobede na Velbuždu ona nije dobila baš ništa. Nije bilo pljačke, nije bilo teritorijalnih proširenja, nije bilo novih zvanja itd. Toga svega je bio svestan i sam kralj Stefan, osetivši nezadovoljstvo u vlasteli. Da situacija bude gora, tu je bio i njegov sin Dušan, koji se posebno istakao na Velbuždu i kome se skoro sva vlastela divila. Konačno jedan ratoboran kralj koji će umeti nabujalu snagu Srbije da usmeri u nova osvajanja, dok je Stefan već bio iscrpljen i skloniji mirnom životu. Da bi nekako kanalisao ovo nezadovoljstvo, uputi Stefan svoga sina Dušana i neke vojne odrede da oslobode sve one gradove po Makedoniji koje je vizantijski car Andronik III zauzeo u svom kratkotrajnom pohodu.

U to vreme Stefanov sin Dušan je imao otprilike 22 godine i veoma se istakao u svim ovim borbama. Sam kralj Stefan je prema njemu bio dosta podozriv, osećajući da mu je sin miljenik kod vlastele, te da bi mu možda moglo pasti na pamet da pokuša da preuzme kraljevski presto još dok je on živ. To je i bio jedan od razloga što Stefan uskoro dodeli Dušanu na vladanje oblast Zetu odakle će kasnije Dušan da svrgne svoga oca i zatvori ga u gradu Zvečanu gde je i preminuo. Stefan Dušan se krunisao za kralja svih srpskih i pomorskih zemalja 21. septembra 1331, kasnije zazme gotovo čitav Balkan, proglasi se za Cara, osnuje Srpsko Carstvo za koje je planirao da nasledi Vizantiju.

Bitka na Velbuždu u narodnoj pesmi
Svest o ovoj pobedi, davnoj ali značajnoj, održala se u narodnoj poeziji sve do XIX veka. U pesmi Vukova zbornika „Ban Milutin i Duka Hercegovac“ peva se o pogibiji bugarskoga kralja Mihajla i o tom kako je car Stepan seo „u zemlju bugarsku“ i „umirio zemlju Bugariju“. U Bosni je, u zborniku B. Petranovića (III), zabeležena i druga pesma o „Caru Dušanu i kralju Mihajilu“.
Nazad na vrh Ići dole
https://vrnjacka-banja.ace.st
 
Bitka kod Velbužda
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Termopilska bitka

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vrnjacka-banja :: Drustvo - Opste drustvene teme :: Istorija-
Skoči na: